Page 16 - Handbook 4 RSP readers

Odnos mladih ljudi prema čitanju uglavnom određuje njihovo iskustvo čitanja koje su stekli
tijekom školovanja. Nažalost, suvremena škola ne prepoznaje njihove potrebe, jer ne uzima u
obzir činjenicu da oni od rane dobi odrastaju u svijetu digitalnih medija u kojima slika, a ne riječ,
često sadrži osnovno značenje, pa kao takvi, “digitalni urođenici” (Prensky, 2001), na drugačiji
način razmišljaju i procesuiraju informacije, pa stoga zahtijevaju nove metode poudčavanja i
akademsko ozračje obogaćeno digitalnim medijima.
Kako bi se posredovala i razvijala vještina čitanja svih učenika u dobi od 15 do 18 godina,
u hrvatskim je školama ustanovljen korpus obaveznih književnih tekstova izabranih prema
kriterijima njihove važnosti i vrijednosti u sklopu europske, svjetske i nacionalne književnosti.
Taj korpus definiran je sredinom devedestih godina prošlog stoljeća i kao takav zadovoljavao
je kriterij suvremenosti do kraja devedesetih. Propisani tekstovi zbog svoje kompleksnosti
predstavljaju ozbiljan problem velikom broju učenika, a naročito onima koji, iz bilo kojeg razloga,
ne žele čitati, čitaju nerado i bez volje, kojima čitanje predstavlja velik napor i onima koji nemaju
razvijene vještine čitanja. Prilikom analize i tumačenja tih tekstova na nastavi, od svih se
9
učenika očekuje da te tekstove razumiju. Međutim, problem počinje već na osnovnoj razini
razumijevanja, u procesu samostalnog čitanja, nakon čega se od učenika očekuje da prikupe i
strukturiraju informacije o tekstu uzimajući pritom u obzir teoriju i povijest književnosti.
Vlada Republike Hrvatske usvojila je Nacionalnu strategiju za čitanje (2015. – 2020.) slijedeći
naputak Ministarstva kulture Republike Hrvatske, s ciljem aktualizacije problema čitanja
i uključivanja raznovrsnih čimbenika društva koji se na ovaj ili onaj način bave problemima
čitanja.
Uz kraće programe izobrazbe i stručnog usavršavanja nastavnika na razini pojedinih županija,
Agencija za odgoj i obrazovanje organizirala je četvrti po redu Simpozij za nastavnike i
nastavnike hrvatskog jezika pod nazivom “Čitanje za školu i život”, koji je bio posvećen isključivo
čitanju.
Na temelju raspoloživih podataka o programima za promicanje čitanja može se zaključiti da se
u Hrvatskoj nudi i primjenjuje veliki broj takvih programa. U njima sudjeluju motivirani nastavnici
i učenici koji u većini slučajeva imaju dobro razvijene vještine čitanja i jaku ili vrlo izraženu
motivaciju za čitanje. Nažalost, učenici koje opisujemo kao NPL čitatelje često nisu uključeni u
te programe.

SLOVAČKA
Prema studiji PISA od 2015. Slovačka je u čitateljskoj pismenosti postigla 453 boda, a prosjek
zemalja OECD-a bio je 493 boda. Kao i u svim prijašnjim ciklusima, a tako i 2015. postignuća
slovačkih učenika bila su ispod prosjeka zemalja OECD-a koje su sudjelovale u istraživanju.
U usporedbi s 2012. godinom prosječni rezultat slovačkih učenika pao je za 10 bodova, što
ne predstavlja neku značajnu promjenu. U rizičnoj skupini studije PISA iz 2015. našlo se 32.1
% učenika, što u usporedbi s ciklusom iz 2012., 28.2 %, predstavlja približan broj učenika. Ti
učenici ne posjeduju čak niti najosnovnije vještine čitanja koje su potrebne za daljnje školovanje,
odnosno višu naobrazbu. Većina učenika koji se nalaze u rizičnoj skupini učenici su osnovnih i
srednjih strukovnih škola. Statistički gledano, broj učenika rizične skupine značajno je porastao
čak i u četverogodišnjim gimnazijama, kad se usporede dva prethodna ciklusa. Postoje i velike

_____________________________
9 Za potrebe istraživanja za njih je skovan naziv NPL čitatelji - neodlučni, posrnuli i loši.
16