Naslov knjige
Pekmez

(iz zbirke Sedam dobrih godina / The Seven Good Years)

 

Autor
Etgar Keret

​

 

Bibliografski podaci:
Kratka priča Pekmez objavljena je u najnovijoj autorovoj zbirci priča  Sedam dobrih godina / The Seven Good Years, u izdanju Frakture, 2018. Jedna je od 36 kratkih priča podijeljenih u sedam poglavlja. Pripada posljednjem poglavlju Sedma godina.

Autor  :          Etgar Keret

Zemlja:           Izrael

Jezik:              engleski

Vrsta:                         kratka priča

Nakladnik:    Fraktura

Godina izdanja: 2018.

Vrsta izdanja:           knjiga s tvrdim koricama

ISBN  978-953-266-927-5

 

Linkovi (adaptacije, osvrti, potpuni tekstovi itd.)

• https://fraktura.hr/blog/pekmez-etgar-keret-sedam-dobrih-godina-uskoro.html

 

• https://issuu.com/fraktura/docs/sedam_dobrih_godina_knjigica

 

• https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/etgar-keret-moj-sin-ne-zeli-da-ovu-knjigu-citaju-njegovi-prijatelji-i-njihovi-roditelji/7026096/

 

• https://www.express.hr/kultura/u-izraelu-je-izdajnik-za-svijet-je-ubojica-palestinaca-13853

 

• https://www.mvinfo.hr/knjiga/12105/sedam-dobrih-godina

 

Tema:

Tema priče Pekmez je izgradnja vrlo male, uske kuće (širine sto dvadeset centimetara) u Varšavi na mjestu nekadašnjeg geta gdje su židovska djeca u Drugom svjetskom ratu krijumčarila hranu za svoje obitelji. Govoreći o epizodi iz vlastite obitelji, autor opisuje ožiljke koje je ljudima i društvu ostavio holokaust.

Kratki sažetak:
Kao Židov i stanovnik Bliskog istoka, sin preživjelih iz holokausta, brat ultraortodoksne Židovke i anarhističkog borca za legalizaciju marihuane[1], Keret pripovijeda o ostvarenju svoje neobične želje, da u Varšavi – rodnome gradu svoje majke, na mjestu bivšeg geta gdje je kao djevojčica krijumčarila hranu za svoju obitelj – podigne kućicu. Na inicijativu jednog poljskog arhitekta, autor ostvaruje zamisao i gradi usku kućicu na mjestu procijepa u spomen obitelji svoje majke koju je s lica zemlje pomeo Drugi svjetski rat. Ispunivši očev zahtjev da preživi, osnovala je vlastitu obitelj i tako sačuvala obiteljsko ime. Kad je kuća bila završena i na njoj stajao natpis DOM KERETE, autor je od jedne starice iz susjedstva dobio pekmez. Takav je pekmez staričina majka namazala na kruh njezinim prijateljicama, dvjema djevojčicama, Židovkama koje su morale otići u geto kad su Nijemci bili zauzeli grad. Jedna od tih Židovki bila je vjerojatno autorova majka.

Zašto je ova priča prikladna za ciljanu grupu RSP?
Obrađuje aktualan, stvaran, ali neobičan događaj.

Povezuje prošlost i sadašnjost.

Podsjeća da iako traume izazvane ratom žive dugo u svijestima ljudi, postoje načini kojima se mogu prebroditi.

 

Kako se interesi čitatelja odražavaju u ovoj knjizi?
Posljedice Drugog svjetskog rata još žive u svijestima preživjelih. Svako ratovanje ostavlja slične užase u životima ljudi. U priči se doznaje kako je holokaust preživjela mala djevojčica kojoj je otac zadao ozbiljan zadatak – Tvoj je zadatak da preživiš rat i osiguraš da se naše ime ne zatre[2]. Priča otkriva način kako se može preživjeti kad se osjeća odgovornost prema najbližima.

 

Zašto je ova priča motivacijska za učenike?
Učenici otkrivaju bizarnost svakodnevnih životnih situacija i međuljudskih odnosa koji ispod površine skrivaju neslućene dubine, poveznice i slučajnosti.

 

Prepoznaje li se povijesni, politički, multi/ interkulturalni, migrantski ili sličan kontekst u ovoj knjizi/ priči? Ako da, navedite ukratko.
U užem smislu, u priči se problematizira status Židova u ratnoj Varšavi i sudbina djevojčice koja je ostala bez obitelji pa je djetinjstvo provela po europskim sirotištima nakon čega je, poslije Drugog svjetskog rata poslana u Izrael. Tamo je osnovala obitelj, no njezina djeca ponovno žive u neizvjesnosti ratnih sukoba između Izraela i Palestine.